Žena koja je bolovala od neizlječive bolesti i godinama se bezuspješno borila protiv nje, na kraju je pronašla sebi lijek u nečemu nevjerojatnom, a sada želi pomoći i drugima.
Maryse Pioche – profesorica gimnastike i bivša francuska državna reprezentativka u gimnastici, uspjela se izboriti s teškom autoimunom bolešću.
Nakon izlječenja odlučila je podijeliti svoju priču sa svijetom, napisavši knjigu
“Pčele su me izliječile od multiple skleroze”, koja je odmah po izlasku iz tiska izazvala veliki interes javnosti.
Naime, prije 24 godine, kada je Maryse napunila pedeset godina, razboljela se od multiple skleroze.
Liječnik koji joj je poslije brojnih ispitivanja postavio dijagnozu, smatrao je da bolest nije moguće izliječiti lijekovima koji su bili u ponudi već se u najboljem slučaju napredovanje bolesti može samo usporiti.
„Doktor mi je rekao nešto kao: Jadna gospođo, ja za vas ne mogu ništa učiniti“, zapisala je Maryse na početku svoje knjige i dodala “..ako službena medicina moju bolest ne može sanirati lijekovima, pokušat ću sve što mi nudi alternativna medicina, i prije svega, apiterapija! “.
Međutim, prije nego što se Maryse odlučila za prilično bolnu terapiju pčelinjim ubodima, pokušala je sebi pomoći i nekim drugim prirodnim metodama.
Imala je dojam da su joj sve te terapije dijelom pomagale i olakšavale mišićne grčeve i glavobolje, ali nažalost napredovanje bolesti se nije zaustavilo.
“S obzirom da u alternativnoj medicini vlada veliko šarlatanstvo, tražila sam informacije kako stručno pristupiti apiterapiji od znanstvenika koji u svjetskim razmjerima nešto znače i koji godinama pokušavaju multiplu sklerozu izliječiti pčelinjim otrovom. Tek kasnije saznala sam da u Montpellieru živi i radi poznati kirurg i onkolog, profesor Henri Joyeux, koji preporučuje korištenje pčelinjih proizvoda i koji mi je kasnije svojim savjetima pomogao tijekom pisanja knjige “, ispričala je Maryse Pioche.
Propolis s medom uzimala je redovito četiri tjedna.
S pčelinjim ubodima počela je sustavno u lipnju 2005. godine i to dvaput tjedno.
“Pčelinji otrov sam inače povremeno isprobavala na sebi i ranije, da bih se na njega privikla i utvrdila kako ga moj organizam podnosi.
Počela sam s jednim ubodom i zatim bih njihov broj s vremena na vrijeme povećavala, dok u 9.mjesecu te godine nisam stigla do osamnaest uboda.
Kasnije sam i taj broj uboda povećala i došla do trideset i pet. “
Nakon što je izdržala ovu bolnu terapiju, ono što je dobila kao nagradu bilo je vrijedno truda.
“Posljednji pregled iz 2011. godine s magnetske rezonance pokazao je da su nestala sva oštećenja (lezije) na živcima mozga i leđnoj moždini”, istakla je ova hrabra žena.
Pčelinji otrov
Pčelinji otrov stvar proizvode mlade pčele u prva dva tjedna života.
Nakon što ga proizvedu otrov se nalazi na zatku pčele gdje ostaje do kraja njenog životnog ciklusa ili do situacije kad se pčela mora braniti pa ga preko žalca ispušta na neprijatelja.
U vrećici – spremniku otrova se nalazi oko 0,3 do 0,5mg pčelinjeg otrova vrlo složenog kemijskog sastava.
Pčelinji otrov je izlučevina žalčanog sustava pčele, a osnovna mu je prirodna namjena štititi pčelu i njezinu zajednicu od neprijatelja.
To je gusta tekućina vrlo karakterističnog mirisa i gorkastog, kiselkastog okusa.
U “Kuranu” je tekst o pčelinjem otrovu koji glasi: “Iz njihovih trbuha nastaje tekućina koja je medicina za ljude“.
U pučkoj medicini primjenjuje se kao protureumatik, a novija istraživanja primjene pčelinjeg otrova u liječenju pokazuju da pčelinji otrov utječe na ublažavanje boli, sniženje krvnog tlaka, smanjenje kolestelora u krvi, povećanje radne sposobnosti i drugo.
Pčelinji otrov također štiti organizam od zaraznih bolesti, koristi se za liječenje upala zglobova, raznih neuralgija i akutnih upala krvnih žila.
Posebno su opisana liječenja ubodima pčela. Pčelinji otrov i primjena pčelinjeg uboda je prihvaćeni dio osnovne medicine.
Nema komentara:
Objavi komentar